Ne znam da li se to desava svim ljudima na planeti ili je to samo kod mene tako, ali imam periode u zivotu kada prosto osecam kao da ja nisam ja.. Tesko je to objasniti, ali cu pokusati...
Moja frendica ili kako ja volim da je zovem moja "riba" :) dogovorile se da izadjemo u grad.
Mislim nije to nista novo, izlazile smo zilion puta...
Vece je pocelo nekim cudnim temama. Mislim nisu to cudne teme, ali su pomalo bezobrazne...
Mislim nas dve bludnice kada se spojimo... Neopisivo... :)
Odlicno sam se osecala, a vino je verovatno bilo zaduzeno za moje raspolozenje..
Ima neceg u njoj sto je meni veoma zanimljivo, ne umem to objasniti...
Nebitno je to....
Izasle smo i onda je krenula akcija...
Mislim da su sve oci bile uprte u nas..
Ni to me ne cudi... Umemo mi to... :)
Zato je i obozavam..
I vece je odlicno prolazilo. Mi smo neprestano djuskale. Momcima su pogledi leteli ka nama, nemoguce je bilo ne gledati nas...
Jedna dunja, druga, treca... Ma sta je to? Samo nam je volja za djuskanjem rasla sa svakom casom koja je nailazila...
I tako nam je noc proletela da nismo ni skontale kako se sve brzo zavrsilo.. Kako je to uvek tako? Kada ti je lepo i kada se zabavljas, vreme prosto proleti, a kada je tuzno ili dosadno sati nikako da prodju....
Verovatno zbog toga i kazu: Sve sto je lepo- kratko traje..
Moram se navici na to!
A onda nesto neocekivano: lomljenje stola, ogromna prazna prostorija, mnogo smeha...
Ludnica!
Definitivno jos jedno nezaboravno vece... :D
Нема коментара:
Постави коментар